Obuća je zbirni pojam za sve predmete koji štite i pokrivaju nogu, odnosno za sve ono što se obuva, osim čarapa. Do razvitka obuće došlo je zbog potrebe za zaštitom nogu od hladnoće i ozljeda. Danas se najčešćom obućom smatraju cipele koje mogu biti iznad ili do gležnja. Zimi, za hladnog vremena nose se i čizme, koje pokrivaju nogu do koljena, dok se ljeti nosi laganija otvorena
obuća, koja najčešće seže do gležnja (sandale). Osim obuće za izlazak, postoji i obuća koja se nosi u kući, a nazivaju se papuče.
Kratka povijest obuće
Skupocjena je obuća kroz povijest bila znak luksuza.
Plemenski narodi vjerovali su da obuća ima magičnu moć, a ljubljenjem cipela vladaru ili papi predstavljalo je simbol pokornosti. Čak i danas, muslimani prije ulaska u džamiju iz poštovanja izuvaju cipele.
Prvi prikazi obuće oslikani su na zidovima špilja Lascaux i Altamira u Francuskoj i Španjolskoj. Cipele s petom javljaju se u 17. stoljeću pod utjecajem francuskog dvora te postaju ono kakvima ih mi danas znamo- četvrtaste, s dugim jezikom. Polovicom 19. stoljeća dolaze šivaći strojevi za šivanje obuće koji potiču industrijsku proizvodnju zbog čega cipele postaju jeftinije i dostupnije širim slojevima ljudi.
Dominantni materijali za izradu obuće
Najčešći materijal od kojega se izrađivala obuća bila je i ostala koža. Gornji dijelovi obuće izrađuju se od mekše kože ili od neke čvrste impregnirane tkanine. U posljednje vrijeme sve je češća upotreba lana, svile i satena u izradi obuće, a kao ugradbeni materijal koristi se prirodna koža.
Donji dijelovi obuće (potplat i đon) izrađivali su se od čvršće kože, gume, drveta, užeta ili pluta. U novije vrijeme, razvojem tehnologije, obuća se izrađuje od umjetnih materijala, a obuća se najčešće šiva ili lijepi te oblikuje u posebnim kalupima. 2000-ih godina najveći izvoznik obuće bila je Italija (gotovo 40% europskog izvoza). Pogledajte ponudu obuće na
Hervis.hr.
